LUJZA HEJ: Kako započinjete dan?

LUJZA HEJ:

      Kako započinjete dan?

Kada se ujutro probudite, proklinjete li činjenicu što morate na posao? Prigovarate li vremenu? Kukate li da vas boli glava ili možda leđa? Što potom pomislite ili kažete? Vičete li na djecu da ustanu? Većina ljudi govori isto ili slično svakog jutra. Kako, s ovim što ste rekli, započinje vaš dan? Je li to pozitivno, radosno i sretno? Ili je to možda osuđivanje i proklinjanje? Ako prigovarate, žalite se, nezadovoljni ste, zar se ne pripremate za takav dan?

Kakve su vaše misli prije sna? Jesu li to moćne, iscjeljujuće misli ili su to siromašne misli, brige? Kada kažem siromašne misli, ne mislim samo na nedostatak novca, već i na negativan način mišljenja u vezi s bilo čime u vašem životu, tj. s bilo kojim dijelom vašeg života koji ne teče slobodno. Brinete li se o sutrašnjici?

Što će biti sutra? Ja obično pročitam nešto pozitivno prije sna. Svjesna sam da se za vrijeme sna odvija proces čišćenja, koji me priprema za idući dan.

Uočila sam da mi uveliko koristi kad svoje probleme ili brige predam snovima. Znam da će mi snovi pomoći u svemu što se događa u mom životu.

Ja sam jedina osoba koja može misliti u svome umu, jednako kao i vi u svome umu. Nitko nas ne može prisiliti da mislimo drukčije. Mi biramo svoje misli, a one su temelj unutarnjega dijaloga.. Kad sam doživjela kako taj proces sve bolje funkcionira u mom životu, počela sam živjeti bliže onome što podučavam. Stalno sam promatrala svoje misli i riječi i usput si opraštala što nisam savršena. Dopuštala sam sebi da budem ja, i nisam nastojala biti nekakva super osoba, koja može biti prihvaćena jedino u tuđim očima.

Kada sam povjerovala životu i po prvi ga put doživjela kao prijateljsko mjesto, oraspoložila sam se. Moj je humor postao smiješan, a ne zajedljiv. Radila sam na tome da prestanem kritizirati i osuđivati samu sebe i ostale ljude.