Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati

Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati

Ljubav ne treba učiti, nego samo njegovati. S ljubavlju smo rođeni, no problem je u tome da negdje u procesu odrastanja dogodi se da zanemarimo ljubav prema ljudima jer se u nama rađa ljubav prema stvarima, statusu, priznanjima, odlikovanjem i sl. A time se rađa i strah od toga da nećemo postići i priuštiti sebi sve što volimo (i mislimo da trebamo). Zato da bismo pridobili sve ovo potonje, prečesto svoju pažnju usmjeravamo na sve drugo umjesto na svoje bližnje. Tu nastaju problemi.

Mnogi roditelji smatraju da time što teško rade i zarađuju kako bi svojoj djeci mogli priuštiti sve ono što oni nisu mogli imati kad su bili mali, da time pokazuju svoju ljubav. Može biti. Ali da li i djeca na to gledaju tako? Da li djeca osjećaju da su time voljeni. Mnoge mame koje se žrtvuju tako što ne samo da rade na poslu nego i doma, misle da time što od jutra do mraka podređuju svoje potrebe porodičnim potrebama pokazuju da vole svoju porodicu. Tačno. Ali to nije dovoljno. Ljubav koja se izražava uglavnom kroz kuvanje, spremanje, zarađivanje, odvođenje na aktivnosti itd, a manje kroz geste ljubavi kao što su tople riječi, zagrljaji itd., takva ljubav nije ono što djeci treba kako bi stasali u uravnotežene osobe pune ljubavi.

Imaš li djecu koja te stalno zanovijetaju da im kupuješ nove stvari?

Naravno, sva djeca žele lijepe igračke, ali kad njihovi prohtjevi počnu prelaziti granice umjerenosti i uljudnosti, onda znajte da tom djetetu nedostaje ljubavi i smijeha u životu, koje želi nadoknaditi stvarima koje voli. Na svakom od nas je da odlučimo da li ćemo svoju ljubav pokazivati više kroz kupovanje ili kroz gestove. Naravno da je ponekad lakše nešto kupiti i tako zadovoljiti dijete za neko vrijeme, pogotovo kad smo umorni i sami nesretni, pa nemamo energije ni volje upuštati se u nešto zahtjevnije izražavanje svoje ljubavi kroz gestove. No kad to ‘ponekad’ preraste u ‘većinom’, tada nastaju problemi. Zato treba gledati da svoju ljubav što više pokazujemo gestima ljubavi.

Loše ocjene
Mnogi roditelji čine grešku kad svoju djecu prekoravaju ili tuku zbog loših ocjena. Time pokazuju djetetu da su im važnije ocjene od djeteta. Time pokazuju da im je važniji uspjeh djeteta nego samo dijete. Time pokazuju da dijete nije vrijedno (ljubavi) ako ima loše ocjene. Takvo se dijete sigurno ne osjeća voljenim. Svako dijete je dovoljno razumno da razumije da je loša ocjena loša stvar. I ono se samo zbog toga osjeća dovoljno loše, zato u takvoj situaciji kad se dijete osjeća loše i tužno, tada ono ponajviše treba ljubavi i podrške. Ako umjesto toga dobije samo prijekore i kazne, lako moguće je da će se dijete osjećati nevoljenim i postati žrtvom onih koji ga zbog ocjena ne maltretiraju, među kojima su i raspačivači droga, klošari i slični.

Bolji način hvatanja u koštac s lošim ocjenama bi bio: Prvo pitati dijete kako se ono osjeća, pa ako se osjeća nesretnim pokazati mu neki gest suosjećaja, ljubavi i nade – zagrliti ga, utješiti toplim riječima punim ljubavi. Objasniti mu da ocjene nisu mjerilo njegove vrijednosti, ali mu olakšavaju put u društvu jer će mu one pomoći dobiti mjesto u društvu koje sebi priželjkuju. Iako postoje i ostali načini uklapanja u društvo. Pitaj ga da li je nešto naučio iz tog iskustva – tipa da se trebao bolje pripremiti, bolje slušati na časi, pisati sve zadatke, provesti više vremena u učenju ili možda učiti na efikasniji način i slično. Ohrabri ga da to sprovede drugom prilikom i dajte mu nadu da će imati prilike ili ispraviti ocjenu ili u slijedećim testovima pokazati koliko u stvari zna i koliko je napredovao. Ako je recimo stvar u tome da nije uspio sve memorisati, reci mu da ćeš mu pomoći podučiti ga tehnikama pamćenja (postoje knjige u knjižarama) ili ga uputiti da se sam poduči.

Imaš li dijete koje se drogira ili krade ili se druži s huliganima ili je pregojazno?

Nemojte se ljutiti kad vam kažemo da je dio krivice i u vama roditeljima. Zašto neko dijete podilazi onome što ne bi smio? U velikoj mjeri je to jedna vrsta revolta protiv okoline (ponajviše roditelja) koja ga bilo zanemaruje ili sputava. Ako neko dijete ne osjeća ljubav u roditeljskom domu, ono će ju tražiti u društvu, u hrani i drugim stvarima, ili će tražiti bijeg iz nepoželjne stvarnosti u drogama. Nije dovoljno voljeti svoje dijete, već je potrebno svoju ljubav pokazati tako da ju dijete osjeti.
Alternativa je ponuditi djeci neki hobi koji mogu zavoljeti i zbog kojeg i sami mogu biti voljeni – sport, umjetnost – muzika, ples, crtanje…

Isto tako je u romantičnim odnosima.
Ako nedostaju gestovi ljubavi i jedno od dvoje ne osjeća da je voljen, onda će nedostatak ljubavi nastojati nesvjesno nadoknaditi u hrani (pogotovo slatkišima), shoppingu, i raznim opijatima, a možda i u aferi.