Moć ljubavi

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.
Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, zavisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.

Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprečava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost…

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:

međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu…)
prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama…)
prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama…)
prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi…) itd.

ko misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritikovanja i sl. je: voljeći druge i drugo ne umanjuje se ljubav prema nikome nego uvećava. Voljeći druge i drugo on(a) voli tebe. Ljubav primamo direktno i indirektno.
“Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi.”
– Erich Fromm

Bez obzira da li je u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voljeći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplikuje.

Prema tome, kad primijetiš da neko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i familiju i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to reguliše. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

“Trebamo ljubiti bližnje, bilo zato što su dobri ili zato da bi dobrima postali!”
– Aurelije Augustin

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bi trebali voljeti samo kad neko to zaslužuje, nego i voljeti da bi neko to zaslužio. Mogli bismo reći da ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.

Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja i bez da nas je neko ljubavi podučio. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo se odlučiti da ćemo više voljeti i time to postići. Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarašnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.