Razvijati osjećaj zahvalnosti ili kako postati sretan.

Što nas u životu čini sretnima? Naša obitelj? Druženje s prijateljima? Gledanje dobrog filma u kinu? Željeni dar ispod bora? Najnovija marka mobitela? Hrana koju volimo? Ili možda sve ovo skupa?

Neke od ovih stvari zaista se mogu kupiti novcem. Znači li to da se i sreća može tim istim kupiti pa da onda oni koji imaju novca mogu biti sretni uvijek ili kada to požele? Kakav bi to okrutan svijet bio kad svaki čovjek na ovoj zemlji ne bi mogao biti sretan s okolnostima . Sigurana sam da je svaki čovjek stvoren da bude sretan.

Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom. Sat, ali ne i vrijeme. Krevet, ali ne i san. Liječnika, ali ne i zdravlje. Knjigu, ali ne i znanje. Položaj, ali ne i ugled. Krv, ali ne i život. Čovjeka, ali ne i ljubav.

Koliko smo puta rekli: „E da mi je jedan milijunčić!“, a zanimljivo da ih ima beskrajno mnogo i imaju više „milijunčića“  – i opet nisu sretni s onim što imaju. U čemu se, dakle, krije tajna sreće? Što je to što unatoč svemu čini ljude sretnima i jakima, spremnima na svaku poteškoću i okolnost odgovoriti s radošću? Predlažem da napravimo popis svega  što imamo, bilo materijalnih stvari, bilo naših vrijednosti, vrlina i sposobnosti, bilo ljudi kojima je stalo do nas i koji nas vole. Iznenadit ćemo se koliko velik će to popis biti. Kao da toga prije nikad nismo ni svjesni bili. A sve je to, čini se, zbog naše SAMORAZUMLJIVOSTI. Kao da je sve to što imamo samo naša zasluga ili kao da se sve dobro u našem životu podrazumijeva? Mnogi će reći: „Pa naravno da imam obitelj, zdravlje, dobre prijatelje, kuću, posao…“.

Što zapravo želimo reći? Želimo istaknuti kako nam nerijetko nedostaje ZAHVALNOSTI. Shvatiti svaki dan kao novi dar od Boga, svaku osobu kao onu koja je tu baš radi mene i ja baš tu radi nje, svaki trenutak života kao priliku za sreću i radost. Mi čekamo i isčekivamo kad će doći taj trenutak kad možemo biti sretni pa kažemo: „Evo samo nek još malo zaradim pa ću biti sretan“ ili „neka sve ovo prođe pa ću onda uživati“.

Preživljavamo, ali ne živimo. I onda nikad ne živimo život punim plućima jer smo uvijek u isčekivanju boljeg trenutka i života. Svi znamo da ima puno ljudi koji imaju sve što im treba da bi bili sretni, ali nisu sretni nego uvijek žele nešto drugo ili još više i više da bi ostvarili sreću, i – tako ostaju vječno nesretni. Sreća nas ne čini zahvalnima, već vrijedi obrnuto – zahvalnost usrećuje čovjeka. Treba stoga usmjeriti svoju pozornost na ono što jesmo i imamo, a ne na ono što nismo i nemamo; životni fokus s poteškoća preusmjeriti na blagoslove u životu. Sve shvatiti kao nezasluženi dar od Boga i na tome neprestano zahvaljivati.

 Zahvaljivanje osobi i za samo njezino postojanje vraća smisao u život te osobe, ali pomaže i onomu koji zahvaljuje. „Lijepo je što postojiš“ služi tako kao ruka kojom izvlačimo zakopane talente iz čovjeka. Zahvalnost stoga ne usrećuje samo jednu osobu nego stvara osjećaj zajedništva koji čini ljude još bližima i povezanijima. 

Lijepo je što postojiš! Hvala ti na tome!